Svjesno se falsificiraju činjenice o Domovinskom ratu

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Najmlađi član bojne u rat se prijavio sa samo sedamnaest godina, a punoljetnost je dočekao na ratištu. Danas radi u Jakovlju i ima veliku obitel

Piše: Božena Brkić

Dragovoljački odred Zagorska bojna Jakovlje obilježio je dvadesetu godišnjicu osnutka i odlaska na bojište. Pripadnici Bojne sudjelovali su u domovinskoj obrani na teritoriju Karlovca, Zadra (Velebit), Orašja i Kupresa. Odred Zagorske bojne činilo je četrdeset mladih dragovoljaca iz Oroslavja, Stubičkih Toplica i Jakovlja - pripadnika rezervnog sastava policije u Donjoj Stubici. Najmlađi član bojne u rat se prijavio sa samo sedamnaest godina, a punoljetnost je dočekao na ratištu. Danas radi u Jakovlju i ima veliku obitelj.

Trojica dragovoljaca iz Zagorske bojne iz rata se nikada nisu vratili svojim obiteljima. Devetnaestogodišnji Zoran Janton poginuo je u prosincu 1991. godine u Karlovcu. U travnju 1992. godine smrtno je stradao branitelj Dubravko Jarčan nagazivši na minu na potezu Mali Alan – Kraljičina vrata - Tulove Grede (Velebit). Zagorska bojna pridružila se 164. brigadi Hrvatske Vojske pod vodstvom brigadira Vladimira Lelasa i pukovnika Ilije Vincetića te Satniji ban Josip Jelačić iz Zaprešića pod zapovjedništvom gosp. Fremeca i Stjepana Drviša. 

U svibnju 1992. godine u selu Vidovice (Orašje, BiH) na crti razgraničenja između četničkih i hrvatskih linija pogiba zamjenik zapovjednika Zagorske bojne - tridesetogodišnji Stjepan Lepčin iz Oroslavja, čije je tijelo njegovim suborcima bilo nedostupno više od  pet mjeseci  zbog stravičnih uvjeta na ratištu. Preminulog je naposljetku identificirao zapovjednik Zagorske bojne, Dragutin Poturica, te je njegovo tijelo preneseno i pokopano u rodnome Oroslavju. Pripadnici 106. brigade HVO-a u kojoj se Stjepan borio podigli su mu spomenik u Vidovicama u znak sjećanja na njegovu žrtvu.

Od psihičkih i fizičkih posljedica ratovanja po završetku rata preminula su još dva člana Zagorske bojne - Stjepan Poturica počinio je suicid, a zbog teške bolesti uzrokovane ratnim zbivanjima  preminuo je i peti član bojne - Vladimir Beščec. Svi preživjeli članovi Zagorske bojne Jakovlje nazočili su svečanom polaganju vijenaca i paljenju svijeća na grobovima poginulih suboraca, kao i svetoj misi u Kraljevom Vrhu, u pratnji obitelji preminulih. Kasnije su se uputili u lokalni restoran gdje su oživljavali bolne uspomene na Domovinski rat, kako bi herojstvo i veličinu svojih suboraca približili članovima njihovih obitelji, posebice djeci Stjepana Lepčina, koja oca poznaju samo po pričama.

- Mladi su danas nedovoljno informirani o Domovinskom ratu, a mediji im plasiraju nedostatne ili  namjerno iskrivljene informacije o ratu, drži Dragutin Poturica, zapovjednik Zagorske bojne.

- Istina o Domovinskom ratu sustavno se zataškava. Ja osobno ne vjerujem u medijske natpise o razgovoru prvog zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedekovića Jastreba s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i tadašnjim ministrom obrane pokojnim Gojkom Šuškom o kojemu nikada ranije nije bilo riječi. Svjesno i ciljano se falsificiraju činjenice s ciljem izjednačavanja žrtve i agresora, konstruira se lažna slika o ratu i njegovom ishodu. A on je bio obrambeni i pobjednički, razočaran je današnjim odnosom prema Domovinskom ratu Poturica.

Izrazio je i svoje protivljenje "politici pomirenja i bratimljenja sa Srbijom koju zagovaraju predsjednik Josipović i HNS-ovci", kao i ulasku Hrvatske u EU, kojoj prognozira skori raspad. Problematičnim drži i odnos države prema braniteljima.

- Branitelji teško i mukotrpno izlaze na kraj sa državnom administracijom i papirologijom kako bi dokazali svoj status dragovoljca i izborili svoja prava. To se ponajprije odnosi na  famozni datum 15. listopad 1991., koji bi trebalo ukinuti kako bi status dragovoljaca bio priznat i onim braniteljima koji su se hrvatskoj vojsci i policiji dobrovoljno pridružili i nakon toga datuma, zaključno do 15. siječnja 1992. godine. Nadalje, nemar države prema braniteljima koji su je stvarali očituje se i u nebrizi koju je država  iskazala za razvojačene branitelje kojima su po povratku sa ratišta uručeni otkazi u firmama u kojima su radili prije rata, drži Poturica.

Članovi Zagorske bojne Jakovlje nedavno su ponovno posjetili Vukovar, u koji odlaze svake godine iskazati počast ljudima koji su dali živote za našu domovinu. Uz Vukovar redovito posjećuju i spomenik poginulim suborcima na Velebitu. Većina članova bojne poslije rata se demobilizirala, a poneki i danas rade u specijalnoj policiji. Podaci o ovoj bojni tiskani su u monografiji "Hrvatsko Zagorje u Domovinskom ratu" u Zaboku.