U knjižnici Ante Kovačića izvedena predstava za…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Prije Franjinog sramežljivog dolaska, djeca su upoznala i pauka Ivicu, užurbanu kornjaču Katicu, noja Zlatka...

Piše: Božena Brkić

Zaprešićkom gradskom knjižnicom Ante Kovačića početkom studenog odjekivao je dječji smijeh. U tijeku je bila izvedba interaktivne dječje predstave „Jaje“, bazirane na tekstu Zlatka Krilića, u reinterpretaciji lutkarskog amaterskog kazališta „Lufonjica Toporko“. Osnivačica i voditeljica tog kazališta, nazvanog po liku iz romana Ivane Brlić Mažuranić, te ujedno i jedina glumica u predstavi, Mirjana Jelašac, na duhovit je način i uz minimalističku scenografiju djeci približila karakter ukupno jedanaest životinja koje nastaju iz – jaja. Četrdesetak učenika OŠ Antuna Augustinčića oko četrdeset minuta čekalo je da se izlegne protagonist priče, pile Franjo, kojeg su naposljetku dočekali pljeskom, uzvicima oduševljenja i - kukurikanjem.

Prije Franjinog sramežljivog dolaska, djeca su upoznala i pauka Ivicu, užurbanu kornjaču Katicu, noja Zlatka, arogantnog orla Peru, usporenog puža,  dobronamjernog punoglavca Slavka, zločestog krokodila, upornu hobotnicu Maricu, te opasnu bjeloušku Smiljanku.

Ove je likove Mirjana dočarala mijenjanjem boje i dubine glasa, tempa govora i naglaska, kao i odgovarajućim izmjenama lutaka, izrađenim od drva i drugih prirodnih materijala. Njezin pomoćnik, djeci nevidljiv tehničar bio je zadužen za rasvjetu, puštanje likovima prilagođenih tonova, te edukativnih pjesama.

Mirjana Jelašac predstavu „Jaje“ izvodi od 1995. godine, dugi niz godina nastupala je u vrtićima, a od nedavno je predstavom obuhvatila i knjižnice kako bi zabavila i djecu koja nisu u sustavu predškolskog obrazovanja. S tom je predstavom, namijenjenom djeci od treće do devete godine života, nastupila i na festivalu solo animatora u Poljskoj. U njoj ostavlja prostor za improvizacije i komunikaciju sa mališanima, čije su reakcije na likove obuhvaćale znatiželjna zavirivanja u košaru, davanje imena životinjama, oponašanje njihova glasanja, odgovore na njihova pitanja, uzvike zaprepaštenja, smijeh, pa i vrisak zbog straha kod pojave krokodila. Srećom, sve je dobro završilo jer je pilić Franjo na kraju pristao biti njihov prijatelj.