Problem s književnim Nobelom

Nobelova nagrada za književnost i dalje je najprestižnija književna nagrada u svijetu, ali i predmet mnogobrojnih rasprava. Sve je više pitanja o njenoj zbiljskoj svrsi i važnosti, no odgovor kao da zbog nekog razloga uporno izmiče

Nobelova nagrada za književnost i dalje je najprestižnija književna nagrada u svijetu, ali i predmet mnogobrojnih rasprava. Sve je više pitanja o njenoj zbiljskoj svrsi i važnosti, no odgovor kao da zbog nekog razloga uporno izmiče.

Posve je jasno da Nobelova nagrada za književnost zauzima posebno, dapače iznimno mjesto među Nobelovim nagradama. Mnogi su već istaknuli da je upravo Nobelova nagrada za književnost "najkontroverznija" od svih, da upravo ona podiže najviše prašine u javnosti i da se oko nje vodi najviše polemika. Mnogi su pružili i objašnjenja te činjenice, često pogađajući u samu srž problema. No, unatoč svim objašnjenjima, problem je i dalje tu. On ostaje neriješen, to jest realan i aktualan. Svi se slažu da je ovdje na kocki, na dubljoj i važnijoj razini, samo shvaćanje uloge književnosti i općenito kulture u suvremenom svijetu. I svi se slažu da se ta uloga korjenito promijenila tijekom posljednjih desetljeća i da se sve brže mijenja - nagore. Ali sve to slaganje ne mijenja ništa bitno u samome shvaćanju. Ono ostaje više-manje isto kao prije šezdeset ili sedamdeset godina, unatoč tome što se uloga književnosti u zbilji toliko bitno i toliko očevidno promijenila. I opet se pokazuje da su, u svome žarkom nastojanju da objasne stvari i pruže opravdanje za svoje shvaćanje stvari, intelektualci skloni odvratiti pogled od stvarnog stanja stvari. Ovaj književnik ili ova književnica zaslužio je ili zaslužila Nobela zato i zato; ovaj ili ova nije zato i zato. Ali kakvo značenje njegovo ili njezino djelo ima u kulturnoj zbilji današnjega svijeta, to pitanje gotovo se uopće ne postavlja i kao da se ne može postaviti. To pitanje - taj pravi problem - spada u metafiziku kojom su se intelektualci odavno prestali baviti.

Umjesto toga, u nedostatku mogućnosti upotrebe takvog "metamjerila", književno se djelo ocjenjuje u skladu s postojećim i upotrebljivim, dostupnim mjerilima. To su navlas ista ona mjerila kojima su se književna djela ocjenjivala prije šezdeset ili sedamdeset godina. I to su bez sumnje učinkovita i vrijedna mjerila, vjerojatno doista jedina kojima se raspolaže. Ali bjelodano je da se ta mjerila pokazuju neizbježno zastarjelima i, iz godine u godinu, sve zastarjelijima. Čitava polemika oko Nobelovca Handkea ili Nobelovca Dylana, na primjer, to je vrlo jasno i upečatljivo pokazala. Ta se polemika u cijelosti vodila, bez obzira na stajalište, oko temeljnog shvaćanja jedne kulture od koje u zbilji više nema ni traga izvan akademskih krugova te područja njihova (sve slabijeg i već uvelike neznatnog) utjecaja. I različitosti u tom shvaćanju pokazale su se sasvim sporednima, ukorijenjenima u jednoj istoj generalnoj viziji književnosti i kulture koju nam je namrlo prošlo stoljeće. Handke moralna nakaza ili velik pisac, Dylan precijenjeni stihoklepac ili istinski bard. I blaži i umjereniji, više pomirbeni stavovi odražavali su istu viziju: usprkos svemu Handke je značajan pisac, usprkos svemu Dylan je značajan pjesnik. Rijetko se tko upitao odakle im ta značajnost. Za koga su oni značajni, koje je konkretno kulturno značenje njihova djela? Svatko tko se odvažio upitati to neugodno pitanje došao je do jednog jedinog, još neugodnijeg odgovora: njihovo značenje proizvod je jedne imaginarne opće kulture, globalnog "književnog muzeja" za čije je održavanje i popularizaciju zadužena povlaštena elita učenih staretinara. Književnosti izvan te medijske reciklaže, kulture izvan kulturnih programa i happeninga jednostavno više nema. Sve izvan, prema tom autoritativnom shvaćanju, literarno je smeće namijenjeno preživanju volujskoga plebsa, samopomoć i entertainment.

Ernaux je već više-manje iščiljela iz izloga naših knjižara. Razložno je očekivati da će i Fosse doživjeti istu sudbinu po isteku godinu dana. Narednih desetljeća po svoj će prilici doći na red Rushdie ili Franzen, na duže staze možda Knausgaard (osobno bih navijao za Houellebecqa, kad bih vjerovao u navijaštvo) te pokoji manje poznat autor, vjerojatnije autorica, iz neke od egzotičnih zemalja čije stravične političke i socijalne historije ne prestaju fascinirati zapadnjačke publike. Umjesto da objašnjavaju zašto je tako, i objasnivši iznose svoje mjerodavne presude, oni koji su najpozvaniji suditi o tome možda bi prvo trebali uvidjeti i priznati da je prvi i pravi problem upravo to što je doista tako. No, ti su se autoriteti dosad pokazali tako vještim stručnjacima za izbjegavanje prvih i pravih problema te se nadaje opravdanim pretpostaviti da se u skorijoj budućnosti ništa neće bitnije promijeniti.

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.