Calcutta, susreti i lica: Sestra Gertrude

Piše Marko-Marija Gregorić

Svi koji su češće navraćali u matičnu kuću Misionarki Ljubavi, Motherhouse u Bose Road 54A, gdje se nalazi i Majčin grob, s vremenom bi postali svjesni prisutnosti jedne vremešne sestre koja je uvijek sjedila na verandi prvog kata, svagda u istom položaju, tamna i nepomična poput kakva totema, i ubrzo bi saznali da je to sestra Gertrude. Ta sestra bila je jedna od prvih Majčinih sestara – točnije, druga po redu, bengalskog porijekla kao i prva – i niz godina njezina desna ruka. Po zanimanju je bila liječnica. Gertrude već duže vrijeme nije mogla hodati i bila je prikovana za tu stolicu, postavljenu tako da starica može jednim okom pratiti misu u glavnoj prostoriji prvoga kata a drugim okom "nadgledati" ulaz u dvor. To "nadgledanje" se navodno, kao što bi posjetilac također ubrzo dočuo, sastojalo u tome što je ona molila za svaku osobu koja bi ušla kroz vrata, kompenzirajući time nemogućnost u kojoj se našla da obavlja svoju profesiju i svoj poziv. Jednog jutra nakon mise, kaneći se po običaju spustiti do Majčinog groba i kratko se ondje pomoliti prije doručka – regularna procedura je: misa u šest, pa grob, pa doručak (sirovi tost s malim bananama popraćen nečim što sestre nazivaju čajem, ali što više sliči nekakvoj smjesi indijskog čaja, kave i grumenja šećera) i zatim, nakon kratke instrukcije za taj dan, odlazak na rad svak u svoju kuću – našao sam se sučelice jednoj mladoj prpošnoj sestri koja mi je prišla i saopćila da bi Gertrude voljela popričati sa mnom. Ništa neobično, i ništa zbog čega bih se osjetio naročito povlaštenim: bezmalo svaki trajniji pomagač doživio je sličnu čast, ako ne od Gertrude onda od neke druge uvažene sestre. K tome, bio je rujan i "volonterska sezona" još nije bila započela, tako da nas je bilo dosta malo redovitih, među kojima sam ja bio i jedini s upečatljivije istočnoevropskim izgledom, pojačanim neurednom balkanskom bradurinom, te uvjerljivo najviši rastom od svih. Kao objašnjenje, prpošna je protisnula nešto o tome kako je Gertrude čula odakle dolazim i jako cijeni moju zemlju; ali i kako me je – ako me pamćenje ne vara, i ako imaginacija nije preuzela vodstvo – upamtila još od prvog puta. Stoga ipak neću poreći da mi je polaskalo. No, kad sam zakoračio u smjeru suprotnom od onoga isprva namjeravanog, nadesno umjesto nalijevo, k mjestu netom nagoviještena sastanka, misleći da značajni susret ima nastupiti odmah, prpošna me obavijestila da se Gertrude povukla u sestrinske odaje: bit će već prilike, nadamo se da ćeš još neko vrijeme ostati s nama.

Prilika je iskrsnula otprilike dva tjedna poslije, u istim okolnostima. Jedino me ovaj put prpošna sestra uzela za ruku i odvela do znamenite časne. Naš je razgovor, koji se uvelike svodio na moje slušanje i njeno govorenje, bio jako kratak. Ono što mi je od njega najviše ostalo u pamćenju – starica je pričala o koječemu, među ostalim o Majčinim zgodama u Hrvatskoj (koju bi međutim kojiput pobrkala i s Italijom i s Albanijom), njenom prijateljstvu s ocem Gabrićem i važnosti molitve u svakodnevnom životu – bila je njezina gotovo djevojačka prpošnost, naspram koje se ona prpošne doimala kao bumbarov let u usporedbi s leptirovim; ali još i više od toga dojmili su me se dodir njezine ruke, pogled koji mi je zadnji i posljednji put uputila (umrla je dvije godine poslije) te riječi koje je pritom izgovorila. Što se dodira tiče, to je bio najblaži i istovremeno najsigurniji dodir kojim sam ikad bio dotaknut, sličan dodiru kojim iskusan i pažljiv liječnik opipava teško bolesnu osobu; sjećam se pritom da me taknuo kontrast, kakav zamišljam da je morao postojati, između dodira te svilene šake i navodno bitno drukčije čvrstog stiska Majčinih kvrgavih prstiju. Što se tiče pogleda, bio je on potpuno neopisiv. A riječi su glasile: "Idi, i kuda god išao širi nadu" – tada je nastupio pogled – "shvaćaš li, nadu?" Potvrdno sam kimnuo, mada od svega toga nisam shvatio ni n. Pretpostavio sam da je posrijedi samo još jedan od mudrih poticaja što ih sestre vole dijeliti, zajedno s čudotvornim medaljicama BDM, šakom i kapom. I nisam promijenio mišljenje tijekom čitavog svog boravka u Calcutti, a ni kasnije. Tek mi je unazad dvije godine počelo svitati što mi je ona možda htjela poručiti. Ali daleko od toga da mi je još potpuno svanulo.

Calcutta, susreti i lica:

1. Prolog
2. Španijel
3. Na grobu
4. Iza hrama
5. Viking plemenita srca
6. Chris I.
7. Chris II.
8. Sestra Gertrude
9. Avatar
10. Backpackerski paradoks
11. U jednoj rečenici

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.