Ivan Zrinušić, FIP, Sandorf, Zagreb, 2024.

Čita i piše Marko Gregorić

U svojem drugom romanu, s naslovom FIP, osječki pjesnik i romanopisac Ivan Zrinušić (r. 1981.) razvija priču o neobičnom povratniku iz Brazila koji doživljava svojevrsnu egzistencijalnu preobrazbu. Ostavši posao u kompjutorskoj industriji i propali brak u dalekoj zemlji, junak, ili točnije antijunak, pripovjedačev alter-ego imenom Neven dolazi u rodni Osijek i ondje se smješta u zapuštenoj iznajmljenoj kući, gdje susreće žutog mačka koji brzo postaje glavni pokretač radnje i takoreći središnji lik. Bez ikakve izričite ekspozicije, bez promišljena ili očita uvođenja sporednih narativnih ili metanarativnih elemenata (koji će se pojavljivati, u razvoju priče, kroz izbijanje više-manje nepovezanih a opet u narativ vješto ugrađenih reminiscencija) autorovo pripovijedanje u prvom licu od prvih rečenica nagovještava sočnu realističnu prozu - i taj nagovještaj od stranice u stranicu sve se više potvrđuje, sve do samoga kraja. Mnoštvo informacija o mačjoj bolesti (FIP je tehnički naziv te bolesti) i pripovjedačevi monolozi u tom pripovijedanju služe izgradnji svijeta u kojem se imaginacija i stvarnost usko isprepleću.

Pisati roman s temom odnosa čovjek-životinja zacijelo je poseban zadatak, s osobitim zahtjevima i poteškoćama. Zrinušić taj zadatak ispunjava na zadovoljavajući način, ali uvelike stoga što ga ispunjava s lakoćom. Ta lakoća ponajprije proizlazi iz činjenice da se ključni odnos uopće ne tematizira kao takav, nije ničim nagoviješten, unaprijed konceptualiziran, već se spontano razvija kroz pripovijedanje o preinačenoj sadašnjosti u koju se lik-pripovjedač našao uronjenim. Tako, potpuno lišen i sentimentalizma sapuničaste intimnosti kao i senzacionalizma zvaničnog "životinjoljupstva", svake nepoželjne i čisto literarne emocionalnosti, taj lik prilično je ciničan muškarac srednjih godina koji se, prema svemu sudeći, nalazi "nasred životnog puta". Već na prvim stranicama, u doticaju s novom stvarnošću on se zabrinuto pita "što će sa sobom", ne dobivajući odgovora i zapravo ga ni ne očekujući. Referencije na mjesne okolnosti, obiteljsku i poslovnu prošlost kao da sve više pripadaju drugom, bivšemu svijetu od kojeg se on sve više udaljava. Njegov povratak pokazuje se kao otuđenje, u prvom redu od samoga sebe. Ali tada se pojavljuje, upravo niotkud, bezrazložno, drugi u liku životinje koja isprva nema ime, ali s kojom on ulazi u odnos koji će se pokazati preobražavajućim. Žuti mačak postaje Rudolf pa onda i Rudi, a skrb za njega u drami njegove bolesti postaje ponovna poveznica sa svijetom i put samoiscjeljenja. Pripovjedač-lik kroz taj proces skrbi, naime, otkriva i sebe i druge (susjede, veterinare, Teu koja u tom procesu postaje njegovim suputnikom-supatnicom, pa čak i svojega brata Petra s kojim komunicira preko mobitela) u novom svjetlu, koje više nije sumorno svjetlo cinične i samoironične samosvijesti, već svjetlo - ako se tako može reći, i opet bez ikakva sentimentalizma - novog života.

No, dakako i nasreću, FIP nipošto nije alegorija. Posrijedi je punokrvna, sočna priča koja se čita kao takva i bez ikakve potrebe za izvantekstualnim razjašnjenjima, za bilo kakvim fusnotama. Ivan Zrinušić je pisac koji ima - kao što se najjasnije pokazuje u završnim, bljeskovitim poglavljima romana - zdrav otklon u odnosu na svijet koncepata, obrazlaganja i tumačenja. Likovi koje on kreira, uključujući romaneskno prvo lice, koje može ali i ne mora biti autobiografsko, ljudi su od krvi od mesa, duboko uronjeni u svoje opipljive i neshvatljive svakodnevice. Ali njegova kreacija obilježena je osobitom poetikom, koja izlazi iz već pomalo otrcane "stvarnosne" poetike poraća i njezinih bezličnih likova progutanih svemoćnim sivilom, premda se mjestimice na nju, kao po nuždi oslanja. Sve u svemu radi se o djelu koje pripada vrhuncima suvremene domaće književnosti, ali i uvelike i blagotvorno izbija iz njezinih okoštalih okvira.

Čitaj još Marka Gregorića i druge ovdje.

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.