Piketty, ekonomija za neznalice (1)

Piše Marko-Marija Gregorić

Ako se kao potpuna neznalica (u prijevodu: absolute dummy) u pitanju ekonomije usuđujem prozboriti o Thomasu Pikettyju, onda je to samo stoga što on jasno i nedvosmisleno daje povoda za takvu odvažnost. Oba njegova bestselera, Kapital u 21. stoljeću (2013.) i Kapital i ideologija (2019.) očito su napisana za nešto širu publiku, ne samo za uski krug stručnjaka. To su očito i edukativna i čak programatska, ne strogo znanstvena djela. Uostalom, i sama činjenica da su te knjige odmah postale takve svjetske uspješnice to dostatno pokazuje, osobito ako se uzme u obzir da su ih akademski krugovi širom svijeta primili i nastavljaju primati vrlo kritički. Piketty zacijelo nije i ne želi biti samo akademski ekonomist, već usto - slično kao i njegov vodeći sudrug u struci, kritičar i oponent Yanis Varoufakis - i intelektualac. Ali dok se ovaj u tom pregnuću nastavlja na radikalniju marksističku tradiciju, Piketty preuzima baklju drukčijeg tipa "angažiranog intelektualca" koju je zapalio njegov veliki preteča na prestižnoj ustanovi na kojoj radi (Škola za napredne studije u društvenim znanostima, EHESS), Pierre Bourdieu. Manja neznalica od mene vjerojatno bi mogla produbiti paralelu i kontrast između te dvojice progresivnih lučonoša našega trenutka, te ih uklopiti u širi kontekst; kao što bi vjerojatno mogla i izvući pokoji zanimljiv općenitiji zaključak iz činjenice da se dvojica profesionalnih ekonomista ubrajaju u krug najutjecajnijih intelektualaca današnjice.

Ovako, držat ću se koliko god mogu Pikettyja. Bez ulaženja u tančine, dakle, i s pogodnošću krajnjeg diletantizma. Da, pogodnošću. Prvo sam, zaveden automatizmom jezika, napisao "po cijenu" ali sam se brzo predomislio: zbilja smatram da je diletantizam u ovakvim prilikama pogodnost ili čak povlastica. Jer ono što, zbog razloga koji sam natuknuo, autori kao što su Piketty pružaju neznalicama - osobito kad su tako absolute - određena je sloboda koja im je inače uvelike uskraćena. Zapravo dosta velika sloboda. To nije samo mogućnost koja im se pruža da ne idu u detalje, više-manje uobičajena u današnjoj "kulturi čitanja", nego i mogućnost da ležerno i bez grižnje savjesti zanemare u tekstu sve ono što ih najviše ne zanima. Tekstovi koji spadaju u taj tip literature moraju imati nešto od svojstva novinskih članaka i internetskih objava: moraju biti prije svega zanimljivi onom tko ih čita, bio taj i nestručnjak, i toj zanimljivosti često žrtvovati sve ostale pretenzije. Stoga spremno i bez ikakva stida priznajem da ni jednu od Pikettyjevih knjiga nisam pročitao u cijelosti, nego samo u dijelovima; kao i da većinu onoga što znam o njegovim tezama dugujem citatima i onom što su drugi napisali i rekli o njima te, prije svega, odličnom francuskom stripu napravljenom prema njegovoj zadnjoj knjizi - Capital & idéologie, u autorstvu Claire Alet i Benjamina Adama - čije me prevođenje zapalo. Strip je odličan ne samo zato što je općenito majstorski napravljen (onako kako samo Francuzi umiju) nego i zato što vrhunski ostvaruje ono što Pikettyjevo djelo želi ali, zbog svoje forme i opsega, ne može potpuno ostvariti: učiniti njegove ključne ideje razumljivim i prihvatljivim svima zainteresiranima. Stripovi iz kategorije "popularne znanosti" i inače služe toj plemenitoj svrsi prosvjećivanja neznalačkih masa. Ali ovaj to čini doista savršeno.

Pri završetku stripa, koji na zanimljiv i poučan način izlaže i objašnjava Pikettyjevu teoriju kroz izmišljenu priču o sudbinama potomaka jedne francuske porodice od Francuske revolucije naovamo, posljednji potomak, Léa, kaže dvaput: Hvala, Thomase Pikettyju. I ja sam to odmah u sebi ponovio s njom, oba puta. Kažem to bez ikakve ironije. Jer istina glasi da sam u mjesec dana prevođenja tog stripa naučio o povijesti ekonomije i određenim, bitnim aspektima kapitalizma znatno više nego u svojim redovito izjalovljenim pokušajima hvatanja u koštac s Marxovim Kapitalom, Keynesom ili Friedmanom. U skladu s filozofskom i književnom tradicijom svoje zemlje - koja se već dugo, žalibože, čini većma odumrlom - Piketty kao i njegovi strip-tumači trude se izraziti jasno i razgovijetno, svima razumljivo, i to čine sa zavidnim uspjehom. Zato mogu sa svoje strane reći i: hvala Claire i Benjamine! Doista, zahvaljujući njima troma zajedno prvi sam put jasnije shvatio, na primjer, točne povode ekonomske krize od 2007. i njenog pretvaranja u globalnu krizu počevši od 2008., vezu između velikih ekonomskih kriza dvadesetog stoljeća i naših, način funkcioniranja Europske središnje banke, povijesno značenje fiskalne politike i preraspodjele, manje očite razloge propasti vlasničkih društava, ekonomski karakter uspostave centralizirane države nakon Francuske revolucije, da ne govorimo o historiografiji i aktualnoj dinamici ekonomski uzrokovanih nejednakosti.

• Piketty, ekonomija za neznalice (1)
• Piketty, ekonomija za neznalice (2)
• Piketty, ekonomija za neznalice (3)
• Piketty, ekonomija za neznalice (4)

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.