Piketty, ekonomija za neznalice (2)

Piše Marko-Marija Gregorić

A ipak, u svemu tome mi nešto fali. Nešto ključno. I nešto što ima veze ponajprije s mišljenjem. Zbog svoga povlaštenog položaja, nisam prisiljen razbijati glavu teškim i nedvojbeno ključnim pitanjima koja znalci najčešće postavljaju i moraju postaviti u vezi s Pikettyjem, tipa: Je li njegov program progresivnog oporezivanja u praksi ostvariv? Ako je, na koji način? Zanemaruje li on u svojoj analizi kapitalizma neke ključne faktore? Ogrešuje li se njegov "participativni socijalizam" o same principe pravog socijalizma? Je li on previše ili premalo radikalan? Počiva li možda čitava njegova ekonomska teorija na tautologijama i prenagljenim zaključcima? I još bezbroj takvih pitanja, o kojima je uostalom napisana već podeblja literatura na više jezika. Sve sam to, dakle, slobodan zanemariti i usredotočiti se na ono što me najviše zanima. A to je, jednostavno rečeno, misao. I tu je kvaka. Jer unatoč svim dragocjenim prosvjetljenjima koje nalazim kod Pikettyja, nalazim vrlo malo pravih misli. Ako uopće koju, zapravo, i to samo u blijedim naznakama i veoma zakržljalom stanju. Pod pravom mišlju mislim na misao koja je prije svega nova, i koja tom svojom novošću potiče na mišljenje (u prošlosti se to nazivalo "kritičkim" mišljenjem). Za neupućenog čitaoca koji želi misliti, tekst lišen pravih misli stoga ne može biti doista zanimljiv, ma koliko bio poučan i uvjerljiv. Baš suprotno, i premda nekom to može zvučati čudno, za takvog čitaoca tekst će redovito biti utoliko manje zanimljiv ukoliko je samo poučan i uvjerljiv. Thrill i suspense koje neki tekst može dati takvom čitaocu potpuno ovisi o udjelu mišljenja u njemu, jer takav čitalac ne želi toliko - ako se smijem nadovezati na već upotrijebljeni frazem - razbijati glavu nečim koliko želi da mu nešto razbije glavu. A to nešto može biti samo misao, ništa drugo nije dovoljno snažno. Čak ni mnoštvo savršeno analiziranih činjenica i silno uvjerljivih argumenata i "ideja". Te će stvari prije imati suprotan efekt. Samo je misao, čak i jedna jedina ako je doista prava, sposobna rasklimati zarđale mozgovne mehanizme i tako pokrenuti neizvjesni i zanosni proces mišljenja.

Problem s Pikettyjem je, međutim, u tome što je on uvjeren da to čini i tvrdi da to čini - da proizvodi misli, da pokreće proces mišljenja, da podvrgava kritici stare i donosi nove ideje. Naravno, općenito govoreći on ne predstavlja nikakvu iznimku, i većina intelektualaca pati i mora patiti od takve samouvjerenosti, sa svime što ona za sobom povlači. To je preduvjet njihova zanimanja. Mozgari mozguju i da bi to činili, da bi se učinkovito bavili svojim poslom, moraju biti uvjereni da pridonose nečemu. Ali kod Pikettyja je to malo veći problem zato što je on uvjeren da to čini baveći se ekonomijom, koja je druga najrealnija i najmoćnija sila našega svijeta (prva je, dakako, ono što se nažalost uvriježilo označavati krajnje neodredivom riječi "tehnologija"). Njegov neuspjeh stoga je nešto većih razmjera nego kad bi se bavio, recimo, filozofijom ili agronomijom. Time ne želim reći da je njegov utjecaj na ekonomsku stvarnost loš - uostalom, pokazuje se on prilično neznatnim - ili da su njegove ideje "opasne" i da bi mogle imati nepoželjne učinke u stvarnom svijetu kojim ekonomija upravlja. Želim reći upravo suprotno: ne uspjevši pokazati da je ekonomija dostojan predmet mišljenja, njegov je utjecaj opasan za same ideje, tj. za mišljenje, tj. ono malo što je od njega ostalo. Misao, ona prava, uvijek za objekt ima stvarnost; ali stvarnost postaje objekt mišljenja samo u procesu mišljenja i zahvaljujući njemu, a ako ne uspije to postati nadaje se nemislivom i misao se samo vrti uprazno te na kraju odustaje. Prikazujući nam, sa stajališta intelektualnog ekonomista i povjesničara ekonomije, svekoliku povijest kao povijest sukoba "ideologija", u nedostatku prave misli Piketty ne uspijeva učiniti ta svemoćna ustrojstva ideja doista mislivim, doista zanimljivim za mišljenje; a onda, slijedom toga, ni samu ekonomiju ni njenu povijest ni njenu sadašnjost. Nastojeći pokazati u isti mah kako je ekonomija u prošlosti funkcionirala, kako funkcionira u sadašnjosti i kako bi trebala funkcionirati u budućnosti, on ne raspolaže, koliko god uvjerljiv bio, koliko god pametan bio, misaonom snagom koja bi mu omogućila da sagleda stvari iz novog kuta i kaže o svemu tome nešto zbilja novo, što bi moglo promijeniti način na koji ljudi (uključujući stručnjake) o tome misle. Ma koliko se trudio, Piketty ni u kojem području svoje analize ne premašuje razinu konstatacija, razinu gotovih činjenica; svi problemi osim tehničkih - koji su upravo oni problemi koji se daju riješiti a da se o njima ne mora misliti - kod njega su već riješeni jednom za svagda, i stoga ih se više ne može ni postaviti. U tom pogledu, on je sama suprotnost Marxu: kojem su ideje Ricarda i Smitha bile toliko zanimljive da je izgradio svoju misao na njihovoj kritici, koji je od kapitalizma mišlju načinio toliko zanimljivu stvar da je pokrenuo totalni rat protiv njega, i od pojma ideologije nešto toliko zanimljivo da su ga nakon njega preuzeli svi živi, sve do suvremenih papa.

• Piketty, ekonomija za neznalice (1)
• Piketty, ekonomija za neznalice (2)
• Piketty, ekonomija za neznalice (3)
• Piketty, ekonomija za neznalice (4)

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.