Sveta naša Protivština

Piše Marko-Marija Gregorić

Biti u toku, ići u korak s vremenom - to izgleda danas znači, ako išta, biti protiv nečega. Jasno, polemičnost nije monopol današnjega vremena. Otkako je svijeta i vijeka ljudi su polemizirali, sukobljavali se oko različitih stavova. Ali ispostavlja se da su nekoć polemike bitno uključivale barem trag onoga što se tradicionalno nazivalo konverzacijom. Tu konverzaciju s vremenom su, osobito u doba masovnih komunikacija, zamijenile debate. Ali čini se da se i debatama loše piše u vremenu vladavine Interneta, aplikacija i društvenih mreža. Ono što ih izgleda zamjenjuje su izravne, jezikom neposredovane antiteze, svojevrsni komunikacijski aktivizmi u kojima više nema mjesta za raspravu. Pozicije su čvrsto zauzete, u nepromjenjivom i neupitnom obliku antipozicija. Rasprava koja iz toga slijedi od rasprave zadržava samo protivštinu, dokazivanje lišeno svakog kazivanja.

Tako se, u toj situaciji, čovjek gotovo s nostalgijom prisjeća doba velike debate oko "novog ateizma", koja je možda bila jedna od posljednjih javnih debata u pravom smislu riječi. To doba čini se već kao da spada u prapovijest: strastvena potraga za "istinom" doima se kao fosilni ostatak kontroverze koja je to prestala biti uslijed globalne promjene mentaliteta. Richard Dawkins doduše i dalje piše i govori, ima svoje čitateljstvo i svoje slušateljstvo, pa i poveće, ali više ne uspijeva pobuditi debatne strasti kao u doba nakon objavljivanja Iluzije o Bogu. Sam Harris i Daniel Dennett i dalje su aktivni, ali i njihova je kontroverznost očito dramatično opala. A Ayaan Hirsi Ali obratila se na kršćanstvo i potpuno napustila svoj nekadašnji ateizam. Općenito govoreći, premda debata oko religije - koja se zapravo pokazuje, pomalo paradoksalno, ali možda i znakovito, jedinom debatom od trajnijeg značenja, kao da je religija jedina tema koja zaslužuje da se o njoj raspravlja na duže staze - i dalje postoji, ona postoji samo u ublaženom obliku ili spojena s aktualnijim temama.

Te aktualnije teme su, očito, političke prirode. Religija i politika uvijek su išle ukorak. One su uvijek bile sile koje su pobuđivale najsnažnije strasti i najveće prijepore, redovito u svojim mješavinama. Ali novost je to da je politika napokon postala nova religija, gotovo bez ostatka. Jedino u vrhu akademskog univerzuma, u sferi "visoke kulture", još opstaju rasprave o religiji kao religiji, više ili manje neovisno o njenoj povezanosti s politikom. Ali svi već znaju, pa i oni koji to ne znaju svjesno, da je ta sfera ograničena i zatvorena sfera bez utjecaja na realnost osim putem političkog diskursa.

Dakako, moguće je govoriti i o političkoj debati. Ali tko danas govori o političkoj debati govori o nečemu što ne postoji izvan te sfere visoke kulture, odnosno govori o nečem što sve više pripada prošlosti. Uzvišeno poimanje političkog na kojem su gradili i koje su izgrađivali veliki politički mislioci kao što je Hannah Arendt - po svoj prilici najveći mislilac politike prošlog stoljeća - danas je relevantno samo unutar te ograničene i zatvorene sfere. Izvan nje, ono što ostaje od njega samo su njegovi trećerazredni prijevodi u obliku gotovih smjernica za djelovanje i parola. Današnjem političkom diskursu nije svojstven poziv na mišljenje, nego poziv na urgentno, automatsko, nepromišljeno djelovanje.

Takvo djelovanje uvijek je ponajprije djelovanje protiv nečeg. Ono je uvijek ponajprije protudjelovanje. Pozitivno je u njemu uvijek u službi negativnog. U mišljenju, u dijalogu, negativno je naprotiv uvijek u službi pozitivnog.

Najaktualniji i najbjelodaniji primjer tog protudjelovanja, koje je dakle i protumišljenje, današnji je anticionizam. Upitate li kojeg od današnjih anticionista, osobito ako je dotična osoba studentica ili student, protiv čega se zalaže, dobit ćete vrlo jasan i podroban, razložan i utemeljen odgovor; upitate li, nasuprot tome, za što se zalaže, dobit ćete daleko manje jasan odgovor. Zapravo, u većini slučajeva, taj odgovor neće sadržavati ništa drugo osim nejasnih i nepropitanih preduvjerenja, prethodno utvrđenih i neprijepornih mnijenja, neopovrgljivih činjenica čiji je objektivitet konstruiran na nemogućnosti relativizacije. U najboljem slučaju, odgovor će biti idealizam stvaranja utopijske jedne države u kojoj će svi biti sretni.

Sve u svemu daleko smo, u tom pitanju anticionizma, od svake mogućnosti rasprave. Današnji anticionizam, logičan plod i intenzifikacija dosadašnjega, apriorni je stav koji može naći samo potvrdu u aktualnosti, kao i u prošlosti. To je današnji politički apsolut, kojeg je moguće dovesti u pitanje samo postavljanjem protivnog apsoluta.

I to ne bi bilo naročito zabrinjavajuće i opasno kad bi anticionizam ostao u granici visoke, ili zapravo uopće bilo kakve kulture. Ali on se očito danas izlio daleko izvan. Današnji anticionist više se ne vrbuje među intelektualno-revolucionarnom klasom, već je postao gotovo univerzalni tip. Taj je tip nesposoban uvidjeti opasnost svoje pozicije. Nesposoban je na primjer uzeti u obzir i razmatranje misao pokojnog glavnog rabina Ujedinjenog Kraljevstva, Jonathana Sacksa, da je anticionizam samo nova mutacija prastaroga antisemitskog virusa. Unatoč svoj zastrašujućoj realnosti, unatoč svim pokazateljima da bi doista moglo biti onako kao što je tvrdio misaoni rabin. U tome je glavna opasnost, i neovisno o sporednim i privremenim opasnostima što potresaju današnja sveučilišta. Jer, kao što je tvrdila Hannah Arendt, mišljenje je opasna stvar - ali nemišljenje je još i opasnija.

Marko Gregorić rođen je u Zagrebu 1975. Diplomirani je filozof i religiolog. Prevodilac je i pisac. Član je Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Odabrana bibliografija prijevoda

• Charles Péguy, O Bergsonu, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Annie Ernaux, Jedna žena, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2021.
• Antoine Compagnon, Antimodernisti, Matica Hrvatska, 2020.
• Maryam Madjidi, Marx i lutka, Sandorf, 2019.
• Catherine Malabou, Ontologija nezgode, Multimedijalni institut - MaMa, Zagreb, 2016.
• Julien Gracq, Obala Sirta, Naklada Pelago, Zagreb, 2015.
• Amos Oz i Fania Salzberger-Oz, Židovi i riječi, Fraktura, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Antiedip, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2015.
• Gilles Deleuze/Félix Guattari, Tisuću platoa, Sandorf & Mizantrop, Zagreb, 2013.
• Karen Armstrong, U prilog Bogu, Naklada Ljevak, Zagreb, 2012.
• Jacques Ellul, Anarhija i kršćanstvo, DAF, Zagreb, 2011.
• Yasmina Khadra, Bagdadske sirene, Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.
• Jean-François Lyotard, Augustinova ispovijest, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
• Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2006.
• Jean-Claude Kaufmann, Iznalaženje sebe/Jedna teorija identiteta, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.
• Michel De Maule i Institut za audovizualne umjetnosti, Ivo Malec: polikromni portret, Antibarbarus, Zagreb, 2005.

Publikacije :

• Marko-Marija Gregorić, Pod čarobnjakovim plaštem, Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Ružmarin (pjesme i prepjevi), Sandorf, Zagreb, 2022.
• Marko-Marija Gregorić, Uz krizu kritike, Transkulturološki eseji, Sandorf, Zagreb, 2020.
• Marko-Marija Gregorić, Riječi, pod nosom/Ogledi o metafizičkom značenju prevođenja, Sandorf, Zagreb, 2013.
• Časopisi i porali (eseji, prijevodi, pjesme): Čemu, Europski glasnik, Vijenac, Tema, 15 dana, arteist.hr, nemo-casopis.com, DugoSelo.INFO.

Ovaj prilog sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.